Utisci sa jubilarnog Prvog kongresa GEPS-a

U Sava centru je od 14-18 juna 2001. odrzan Prvi medjunarodni kongres: "Nauka i obrazovanje u uslovima tranzicije u Srbiji", u organizaciji GEPS (Grupa eksperata za preporod Srbije), Ministarstva za nauku, tehnologije i razvoj Republike Srbije, Privredne komore Srbije i Uprave za sport Ministarstva prosvete i sporta Republike Srbije. Kongres je najavljivan preko televizije, te je privukao paznju. U prvi mah GEPS me je asocirao na G17plus, ali to vec funkcionise. Zapitao sam se zar mi to imamo jos eksperata. Zli jezici su govorkali da je to u stvari JUL-ov Komitet Univerzitetske Levice (KUL) za zemlju i dijasporu, te da je organizacija SPS-a. Nisam im verovao pa sam odlucio da odem i da na licu mesta vidim o cemu se radi.

U Sava centru se skupilo dosta sveta. Bila je puna sala, ali ona mala. Dosta poznatih likova iz ranijeg javnog zivota i sa televizije. Sretnem jednu svoju bivsu blisku prijateljicu. Rekoh uobicajenu frazu: Otkud ti ovde. Kaze, na radnom zadatku. Poslao njih dve direktor instituta. Kao u stara dobra vremena. Puna sala Srba, prisutno i 30 nasih eksperata iz inostranstva. Sta li je sa onih ostalih 300.000? U prvom redu, desno, i jedan crnac. Crn ko zift. Mozda prijatelj eksperta Srbina, a mozda i sam Srbin. A mozda samo ekspert. Bilo je i atleta, puno novinara, a bio je tu i gospodin Bigovic, dekan bogoslovskog fakulteta SPC u Beogradu.

Program je bio bogat. Bilo je krupnih reci, patriotizma, cak se predsedavajuci i zaplakao pred kraj otvaranja. Nesto mi je falilo. Trazio sam pogledom krupnu glavu gospodina Mrkonjica. U prvi mah mi se ucinilo od gospodina Micunovica da je on. Pitao sam se kako je moguc preporod i obnova bez njega, valjda moc navike. Sto kaze Miki Manojlovic u filmu Mi nismo andjeli: Cudo jedno sto ti je moc navike, navikla deca da ih pred spavanje bijem gumom iz fudbalske lopte po glavi i sad ne mogu da zaspu bez toga. Evo nekih jacih utisaka sa skupa, na mene. Sve ostalo verujem mozete naci na Web-sajtu GEPS-a.

Ministar Gaso Knezevic je objasnjavao gostima kako je taksista sa fakultetskom diplomom bolji taksista od onog bez nje. Valjda zato nasi mnogi profesori voze taksi da bi se prehranili. Kolega do mene komentarise: hajde da osnujemo novu taksi sluzbu Profa-Taxi. Jedna koleginica kaze, jeste bolji ali samo dok taksi ne stane. Govorilo se mnogo i o Virtuelnom univerzitetu, koji samo sto nije zaziveo kod Srba. Nesto se prisetih stanja i uslova rada na BU pa se zapitah zar mi vec nemamo Virtuelni Univerzitet.

Ministar Domazet je govorio o teskom stanju nauke kod nas, ali i o boljoj perspektivi. Posebno bih izdvojio njegovu najavu da ce se za mlade strucnjake u narednom periodu zidati HILJADU STANOVA. Nesto me je strecnulo sa leve strane grudi. Setio sam se mnogih takvih najava. Da li su to isti oni stanovi g. Baneta Ivkovica. Ili je to deo od onih cuvenih 10.000 stanova za 21. Vek, za 10 godina, Slobodana Milosevica. Da li ce ovi imati drugaciju sudbinu. Daj boze... A kad bolje razmislim, da li je to uopste pravi nacin da se pomogne mladima? Nigde u svetu nisam sretao takvu praksu. Postoje razne pogodnosti (University housing, etc.), ali ne dodela stanova iliti "kljuceva". Pogotovu nista slicno sa nasim dosadasnjim iskustvom. Kao prvo namece se pitanje koliko kosta 1.000 stanova. Neka je svaki u proseku samo 50.000 DEM. Kada se ove dve brojke izmnoze dolazi se do sume od 50 miliona DEM. To je priblizno citav ovogodisnji budzet za nauku Republike Srbije. Hoce li nesto ostati i za nauku? Zar ne bi bilo bolje da svi istrazivaci dobiju nesto vece plate, da jedno vreme mogu da placaju smestaj. Pa da im banka da kredit da kupe stan ili kucu, kao svuda u svetu. Bar kada ne bi bilo mucki kao ranije. I, sta sa 1001-im i onim ostalima. Cujem da je zamenik Ministra 15-ti na rang listi za ove stanove. Mozda on forsira ovu kampanju. A i lepo zvuci. Nekima i upali. Setih se da je bivsi rektor, recimo, samo na svoje ime dobio tri stana. Za sina, cerku i zeta mu - ne znam.

Posle otvaranja usledio je koktel. Sreo sam puno ljudi. Bila je vrucina. Od snage utisaka, glava me je zabolela. Napustio sam skup. Nikada necu saznati sta sam jos propustio da cujem i da vidim.

Beograd, 24.06.2001.

Prof. D. Belic