NOVE JASLE ZA  CIKLOTRONSKU RUPU BEZ DNA: RUSKI DUG ZA BEZBOLNU DIJAGNOSTIKU OLIGARHIJE

 

Stvarno su originalni dugovecni graditelji Vincanskog ciklotrona: Kolika god bila besparica u Srbiji, koja god politicka partija ili koalicija bila na vlasti za svaku ce oni nai svemocnu burgiju koja ce da probusi svaki strucni, ekonomski i eticki kriterijum. Za rupu bez dna para mora da se nadje.

 Ovih dana puce vest da je deo  tzv. ruskog duga obezbedjen za nastavak gradnje cuklotrona u Vinci koji ce da obezbedi novu tehnologiju za bezbolnu dijagnostiku pomocu kratkoizveceg izotopa fluora 18, koji samo sto nije proizveden. A i ciklotron samo sto nije zavrsen jos od 1980. g. Duga gradnja nista ne smeta njegovoj modernosti, svako novo posezanje u budzet cini ga sve modernijim.

Lako cete se uveriti u navedene mogucnosti procvata naseg zdravstva ali i vrhunske nauke ako procitate clanak objavljen u Vecernjim novostima dana 03 jula, 2004. , koji prenosimo u celosti:

 

__________________________________________________________________________________________________

Akcelerator za ubrzavanje nauke

 

B. DJORDJEVIC - V. POPOVIC  02.07.2004, 17:52:44

 

VEST pristigla iz Moskve pre nekoliko dana, da je Mladjan Dinkic, republicki ministar finansija, postigao dogovor da ruska vlada jedan deo klirinškog duga Srbiji i Crnoj Gori izdvoji za akcelerator u Institutu za niklearne nauke "Vinca", otvorila je realnu šansu da Srbija, za najviše dve godine, postane jedan od naucnih centara jugoistocne Evrope.

 

Šta bi se dobilo sa novcem iz Rusije?

 

Najavljeni milioni dolara, kako je saopšteno iz Moskve, otišli bi na nastavak drzavnog projekta "Tesla", koji je Vlada Srbije inicirala još u avgustu 1989. godine. Rec je o izgradnji Akceleratorske instalacije Tesla (AIT), u laboratoriji za fiziku INN "Vinca", objašnjava za "Novosti" dr Nebojša Neškovic, rukovodilac ovog projekta.

- Glavni deo postrojenja je ciklotron, koji bi proizvodio radiofarmaceutik FDG. Ovaj radiofarmaceutik koristi se za pozitronsku emisionu tomografiju, vrhunsku dijagnosti?ku metodu u onkologiji. Vrlo lako otkriva i male tumore, veli?ine milimetra i pokazuje da li su benigni ili maligni - objašnjava dr Neškovi?. - Kada imate preciznu dijagnostiku, ne idete u hirurške intervencije bez razloga. Procene su da bi akcelerator uštedeo Srbiji 25 miliona dolara godišnje.

Koriš?enje farmaceutika FDG ometa njegov period poluraspada koji iznosi svega 110 minuta i mo?e da se dopremi samo u bolnice koje su udaljene do 300 kilometara.

Dr Neškovi? objašnjava da naša medicina ima velike potrebe za ovakvom dijagnostikom, ali je uvoz FDG-a prakti?no nemogu?, s obzirom na to da bi se farmaceutik raspao pre nego što do?e do pacijenta! "Vin?a" bi svakog dana morala da po?ne sa prizvodnjom FDG-a u 3.30 ujutru, kako bi on stigao do bolnica u našoj zemlji do 9.45 ?asova. Prvi pozitronski emisioni tomograf u Institutu za nuklearnu medicinu Klini?kog centra Srbije, a drugi u Institutu za onkologiju "Sremska Kamenica".

- Svaki od njih omogu?i?e oko 1.700 dijagnoza godišnje - ka?e dr Neškovi?. - Za ovo je potrebno još 5,5 miliona dolara i ako novac "krene" ovog meseca, rutinska proizvodnja FDG-a u Srbiji po?ela bi 2006. godine.

Proizvodnja farmaceutika FDG je izuzetno profitabilna za dr?avu, isti?u nau?nici "Vin?e". Koliko bi koštao takav pregled i dijagnoza pomo?u tomografa?

- Cena kompletnog pregleda je oko 1.800 evra, u koju ulazi i cena FDG-a koja je oko 400 evra. Postoji velika mogu?nost da Zavod za zdravstveno osiguranje pokriva jedan deo troškova dijagnostike, a ukoliko bi dr?ava pristala da pomogne oko odr?avanja postrojenja, mi bismo snizili cenu FDG-a - ka?e naš sagovornik.

Akcelerator bi prvenstveno imao medicinsku ulogu i programe koji su dobro isplativi. Me?utim, on bi, kako ka?e dr Neškovi?, prizvodio i srpske doktore nauka.

- Svetom vladaju postdoktori, a Srbija nema postdoktorske studije. Nemamo ljude za svetsku utakmicu.

Instalacije kao "Tesla" stvaraju i vrhunske nau?nike.

 

TERAPIJA TUMORA

POSLE završetka prve faze i druge faze, za koju je potrebno 4,3 miliona dolara, pristupilo bi se i tre?oj: izgradnji kanala za protonsku terapiju, koja bi koštala oko 6,4 miliona dolara. Protonska terapija je ultramoderna metoda za terapiju tumora. Zra?i se tumor, ali se ne ošte?uje okolno tkivo.

 

ATOMSKA BOMBA

NA pitanje da li akcelerator mo?e da se iskoristi za pravljenje atomske bombe, dr Neškovi? odgovara:

- Nikako. Nemamo veze sa takvim nuklearnim programom i suludo je o tome razmišljati. Nekada je teoretski moglo, "Vin?a" je imala sve?e nuklearno gorivo, oko 50 kilograma, od kojih je moglo da se napravi ?etiri, pet bombi. Prema dogovoru, gorivo je predato Rusima.

 

http://www.novosti.co.yu/

 

________________________________________________________________________

Kao sto mozete zakljuciti za tricavih 1800 eura svaki prosecni srpski oligarh moci ce da zna da li mu se sprema neka opaka boljka, bez dodatnih izdataka.  Samo ima da dodje u bolnicu koja je negde na 300 km od Vince i da sazna dijagnozu za vreme krace nego sto je danas cekanje u domovima zdravlja za dobijanje recepta sa “pozitivne liste” za one koji su negativni u novcaniku. Takvih je u Srbiji oko 90%, kazu statistike.

Naravno prvo treba da se dovrsi ciklotron, ukoliko opet brdo ne pocne da klizi ili se ne dogodi nesto trece, nepredvidivo. I ako drzava bude placala za odrzavanje masine, sto su sredstva koja nisu navedena u gornjem clanku, ali jesu u nekim prilozima na ovoj web stranici. I dakako, ako izdvoji jos neki million dolara za nabavku PET kamera.

Sada znamo da je eliti koja je odlucivala o ovom finansijsko-naucnom poduhvatu veoma stalo da sacuva svoje zdravlje, o narodnom zdravlju i drugoj brizi o narodu pricace se opet u predizborna vremena.  Pa ko im poveruje. Upuceni u ovaj problem doziveli su ovu vest malo vise nego atak na njihov zdrav razum. Autoru ovog teksta poznato je da je pre izvesnog vremena bila formirana drzavna komisija koja je trebala da donese misljenje o svrsishodnosti daljih ulaganja u gradnju ciklotrona i njegove primenljivosti u nasem zdravstvu ( a imenovana od strane Ministarstva za nauku i Ministarstva za zdravlje). Misljenje te komisije bilo je negativno.  Po svoj  prilici odredjena je neka druga komisija sa imperativnim zadatkom da donese pozitivno misljenje.

Posle ovakve odluke postaje malo jasnije zbog cega su bile i jos traju sve trzavice oko tzv. transformacije Instituta “Vinca” i zbog cega su i bivsi i sadasnji Ministar za nauku proglasavali da je Naucno vece Instituta nelegalno, doduse iz potpuno suprotstavljenih razloga, dok je Upravni Odbor dva puta menjao Statutarnu odluku o nacinu formiranja Naucnog veca. Naime, nikako nije bilo zgodno imati Naucno vece koje velikom vecinom ne odobrava programe predlozene za projekat AIT, a posebno nije bilo zgodno da u njemu nema predstavnika ovog projekta koji su iz Naucnog veca istupili dobrovoljno. Interesantntan je princip legalizma u tumacenjima: naucna zvanja koja takvo Vece proglasi su vazeca, ali Vece kao takvo je NELEGALNO. Bar dok se ne zavrse pregovori oko famoznog ruskog duga i radnici srpskih preduzeca koja su ta sredstva stekli ne ostave na suvom. Kao sto su zbog finansiranja ciklotrona ranije zakidani drugi naucni projekti finansirani iz fonda za nauku.

Dozvoljavam da navedeno misljenje bude proglaseno za spekulaciju pisca ovog teksta,  ali sta ima da se kaze povodom misljenja Britanskih strucnjaka (i ne samo njih) o primenljivosti  ove skupocene metode. Navodim sadrzaj jednog rada objavljenog u relevantnom medjunarodnom casopisu i pitam one koji su odredili bastinike ruskog duga da li oni citaju ove casopise ili za njih vazi ona burgija za pocetka ovog teksta. Kako to da je na osnovu rezultata  ovog rada Komitet za nove tehnologije u zdravstvu Skotske doneo zakljucak o nepodobnosti PET – FDG tehnologije za  dijagnostiku sire populacije. Zasto su oni tako  nebrizni u odnosu na svoju elitu? Da li je populacija skotske mozda siromasnija od Srpske? Teze im doci do 1800 Eura?

 

Dr. Ruzica Nikolic

Dipl. fizikohemicar

 

21 July 2003, Volume 89, Number 2, Pages 224-227

 

 

Commentary

 

Investing in new technology: the PET experience

 

 

I Bradbury1, K Facey1, G Laking2 and P Sharp3

1NHS Quality Improvement Scotland, Delta House, 50 West Nile Street, Glasgow G1 2NP, UK

2PET Oncology Group, MRC Cyclotron Unit, Hammersmith Hospital, Du Cane Road, London W12 0NN, UK

3Bio-Medical Physics & Bioengineering, University of Aberdeen, Foresterhill, Aberdeen AB25 2ZD, UK

 

Correspondence to: Professor K Facey, E-mail: kfacey@htbs.org.uk

 

Abstract

 

As funding available to health services is limited, demonstrating the cost effectiveness of new technologies is an important step in their introduction. This is especially challenging for diagnostic technologies, for which the usual paradigm of reliance on well-designed, randomised controlled trials may not be appropriate. A recently completed Health Technology Assessment of fluorine-18 deoxyglucose (FDG)-positron emission tomography (PET) imaging in cancer management, focused on addressing whether the introduction of PET imaging would be beneficial to patients in the NHS in Scotland, exemplifies some of the challenges. Although a substantial body of published literature exists for this technology, most of the studies report diagnostic accuracy rather than improved patient outcomes. Direct evidence that such improvement occurs, and is sufficient to meet the NHS' criteria for cost effectiveness, from well-designed trials would constitute the most immediately persuasive case for the introduction of PET imaging. In the absence of such evidence, collaboration is required between a variety of disciplines to synthesise evidence from a variety of sources to create informative decision models that estimate long-term patient outcomes. The use of such decision models enabled the Health Technology Board for Scotland (now a part of NHS Quality Improvement Scotland) to determine that FDG-PET imaging is likely to be cost effective in selected applications and identified long-term patient benefits that it would not be possible to study in a randomised controlled trial.

British Journal of Cancer (2003) 89, 224-227. doi:10.1038/sj.bjc.6601109

http://www.bjcancer.com/